ovih dana ja vam glumim kuharicu i domaćicu, hm, hm...

nisam kuhala više od dvije godine, i što ja sad uopće znam još skuhati....jelovnik nam se ovih dana sastoji od jela tipa, pomfri+meso, pire+meso, blitva s krumpirom+panirani štapići od lignji+meso...danas sam se ohrabrila i napravila rižoto s piletinom, hajde, čisto je pristojno ispao za razliku od prošlotjednog safta od pilećih filea koji je imao okus samo po soli

ne znam više kuhati i to je to, čovjek sve zaboravi ako ne prakticira redovito...nisam ja sad zaboravila što bih s nekom namirnicom trebala napraviti, ali ne znam više omjer začina i sličnog, to je onaj način odokativnog kuhanja koji se stječe s praksom, znala sam koliko čega treba staviti na određenu količinu namirnica, i nisam morala ni probati jer je uvijek ispalo dobro...

i onda netko kaže, ne zna peći kolače, to nije stvarno nikakav problem, držiš se recepta ( i ako je dobro napisan, tj. nema napisane krive količine sastojaka, nema šanse da ne ispadne dobro), ali kod kuhanja, to nije tako...nađeš nekakav recept, pišu ti svi sastojci...e sad tu slijedi ono...malo soli, malo papra, malo ovog, malo onog...i od istih sastojaka netko će skuhati napoj a netko delikatesu...zavisi najviše od osjećaja, zar ne...

i sad vi mislite, laprdava će se opet posvetiti kuhanju da stekne osjećaj za isto...neće...laprdava će vikati...mama ozdravi...mama ozdravi brzo...ja bih nešto fino pojela

| laprdava | 31. siječanj 2007 12:51:00 | 3 komentara

ide mi na živce...

...što se ovdje ne mogu svaki put ulogirati i objaviti postove, zato ću sad kopirati post od jučer s laprdanje.blog.hr, ponekad mi se baš nešto piše, a onda se ovdje ne mogu ulogirati a tamo opet blog na remontu, izgleda da ću si morati sama zakupiti neki 23 i pol sata dnevno dostupni server da mogu pisati kad mi se piše

kabare

naslov sigurno neće imati veze s postom, ali to tako i treba biti, to ste već navikli kad čitate novine i časopise, kod mene bar ima veze s pjesmom koju možete poslušati u današnjem postu
.............
ako ja više znam o čemu sam htjela pisati...ovi iz kaosa d.o.o. me stalno ometaju, te telefonski poziv, te dolazak s nekakvim papirima i ja izgubila nit

sve u svemu, mogu vam reći da se puno bolje osjećam otkad nisam tamo, naravno da me muče problemi tipa pronalaženja posla, gnjavljenje s raznim papirima, ali već pomalo počinjem sličiti na samu sebe...

bila sam čisto dobra prema svojoj okolini zadnjih par mjeseci, jest da su primijetili da sam odsutna, čudna ...ali sam bar pokušavala ne prenositi na nikoga to kako se osjećam i psihički i fizički...da vam pokušam malo pojasniti kako je to izgledalo...bila sam stalno umorna, iscrpljena, imunitet mi je valjda prestao postojati-imala sam temperaturu skoro dva mjeseca u komadu, bolove i probadanja po cijelom tijelu, pušila sam k'o turčin, bila u nekakvom depresivnom raspoloženju bez volje za bilo što, odlazak na posao mi je predstavljao nešto kao odlazak na pogubljenje nevino osuđenom, entuzijazam za bilo što je postojao samo kao riječ, zaboravnost i nekoncentriranost su postale nešto posve normalno-dio moje osobnosti, počelo mi je smetati i prejako svjetlo i buka i imala sam samo želju pokriti se preko glave i tako provesti mjesece...ipak, uspjela sam bar naizgled normalno funkcionirati...sad sam čisto dobro, ne posve, ali oporavit ću se, žilava sam ja

ne volim davati savjete i obično nikad ni ne dajem savjete, ali ako se ovako počnete osjećati zbog bilo čega u svome životu, bježite od toga što dalje...ako vas nešto uništava psihički, kad tad će i fizički...potpuno je besmisleno izgorjeti bilo na poslu, bilo u lošoj vezi...život je besmislen ako vas ništa ne veseli, postanete samo prazna ljuštura

dosta za danas, bacit ću opet sama sebe u loše raspoloženje, možda već sutra nastavak o novim stvarima koje niste znali o meni, ima toga, ima....iako skoro dvije godine i ne pišem ništa drugo nego samo o sebi

| laprdava | 16. siječanj 2007 21:47:00 | 1 komentara

nije me još nitko prozvao, a pošto ni ne volim da me se proziva

ja ću sama napisati pet stvari o sebi koje sigurno ne znate

1. prvi put sam s 12,5 godina probala čisto mlijeko, znači bez kakaa, kave ili nekih drugih dodataka, kad sam se rodila nisam htjela sisati, preživjela sam od injekcija glukoze i čaja od kamilice i prvog umjetnog mlijeka koje se pojavilo na tržištu u ta davna vremena kojeg bih popila par gutljaja, ni dan danas ne volim mlijeko i ne vjerujem da je zdrava namirnica, jedino mi paše jogurt, toplo, skuhano mlijeko bih popila jedino u situaciji da mi netko za to da milijun eura - eto, toliko o mlijeku - što se čaja od kamilice tiče, valjda mi se toliko zgadio da je poslije mojoj mami služio u situacijama kad mi je bilo zlo a nisam mogla povraćati, samo bi mi ga stavila pod nos i istog časa sam trčala na wc - u današnje vrijeme mogu ga koristiti za inhalaciju i parenje lica, više mi se ne diže želudac na taj miris

2. nikad ne jedem iznutrice, nikakve, ništa mi ne valja, i školjke zaobilazim, rakove i ribe volim, od mesa piletina, puretina (bijelo meso) i svinjetina - je najnezdravija ali je jedino ukusno crveno meso, donekle normalno sam počela jesti oko 13. godine, prije toga su postojala samo dva jela koja nisu izazivala uzvik bljak, varivo od graha i pohani karfiol,
za jedenje jela tipa tripice (fileki) vrijedi ista stvar kao i za toplo mlijeko - milijun ojrića

po prve dvije točke sigurno možete zaključiti da nikad nisam imala problema s viškom kilograma

3. ajde da ne bude baš sve o hrani, što bih mogla staviti pod točku 3, hm, recimo, nikad ne bih mogla biti profesor, nastavnik ili nekome držati nekakve instrukcije, ja nisam u stanju prenijeti nekome ono što znam, razlog, nije mi je jasno kako netko nešto ne shvaća i na koji način drugi ljudi nešto shvaćaju, očito ne na isti način kao ja...znali su me profesori staviti pred ploču da ostalim učenicima objasnim nešto što im nije bilo jasno, mislim da im je nakon mog objašnjenja uvijek sve bilo još nejasnije, eto što ja tu mogu, ne ide mi, jedino svojoj djeci mogu nešto objasniti, to je valjda zbog toga što su pametni na mamu pa odmah shvate

4. sad možda mislite da sam bila jako dobar đak, jesam u osnovnoj, u prva dva srednje već malo slabije, a u 4. srednje sam si dopustila 4 jedinice na polugodištu, razlog, nisam nikad učila ali sam imala jako dobro pamćenje, u školi mi je većina toga što smo učili izazivala samo dosadu, imala sam zanimljive ocjene iz nekih predmeta 1,5,1,5,- prosjek 3 - jedino mi je bila zanimljiva matematika i fizika

5. što ćemo pod pet, o seksu nećemo ako ste to pomislili, tuđi seksualni život zanima samo one koji nemaju vlastiti što sigurno nije vaš slučaj pa o čemu ćemo onda, ajmo o čitanju, dječje knjige sam prestala čitati s oko 11 godina i prešla na literaturu za odrasle, tako da sam odmah s jedanaest pročitala sva djela harolda robbinsa, puno zanimljivije od družbe pere kvržice na primjer, i da još nešto, ne vjerujem nikome tko kaže da mu je marcel proust najdraži pisac, čak ni milani vuković runjić

to bi bilo to, o web aplikacijama neću, niti jedna mi baš nije promijenila život previše, uvijek ima alternative

| laprdava | 12. siječanj 2007 18:31:00 | 5 komentara

i tako

da se malo javim, moram malo i raditi, pa recimo da imam terapiju radom

proradio nam žiro račun, baš maloprije dobih sms da je stanje 0 (slovima: nula) kuna, moram ić' nešto uplatiti sutra na njega da mali ne bude tužan, nije fer da ja imam puno više na tekućem a na njemu ništa, bit će to jedna posudba od zaposlenika

tako će valjda biti u početku poslovanja, posudit ću obrtiću novčeke da si mogu isplatiti plaću, a onda jednog lijepog dana za cca 5 mjeseci, počet ću poslovati k'o mlazni avion, imati za plaću i još si vratiti sve posuđeno, klasa nepopravljivi optimist

zapravo ovo što sada radim, da se vratim na početak posta tj. terapiju radom, trebala sam napraviti još prošle godine, ali zbog organizacije ili bolje rečeno neorganizacije rada u kaosu d.o.o. nisam, tako da mi to ulazi u zadnju plaću, pa baš nešto ne radim s voljom...mislim, za što oni mene sve ne zovu iz te firme i to obično za vrijeme ručka, tako da obično izgubim volju za jelom, fakat je čisti idiotizam....tako da mi je osnovni cilj poslovanja naći dovoljno klijenata da se mogu ovih riješiti jednom za svagda - amen

baš sam si maloprije napisala ugovor o radu, bilo mi je nekako jako čudno kao poslodavca pisati miceka, jako je velikodušan, odmah za početak dao mi je 23 dana godišnjeg , neću mu ni dati da pročita ugovor, samo zadnju stranu nek se potpiše

ajde pozdrav sada, idem još malo urediti izgled posjetnica da ih pošaljem u tiskaru

kategorija: karijera

evo i glazbene podloge

| laprdava | 9. siječanj 2007 19:58:00 | 4 komentara

pauza u terapiji pisanjem

sad imam terapiju dizajniranjem računa, memoranduma i inog za naš obrt

maloprije su mi se u žaru igranja s dokumentima srušili windowsi, sram ih bilo, ali na svu sreću funkcija recover je bila dobra i poslušna pa je sve vratila...

zašto ne slušam samu sebe, stalno govorim drugima, kad radiš nešto što ti je važno daj se sjeti nakon što odvališ dobar dio posla i napokon si skoro zadovoljan postignutim -pogotovo ako radiš na mreži a ne na svom kompu - stisnuti SAVE

danas smo otvorili žiro račun, u ponedjeljak još moram u posjetu PU, HZMO i HZZO i krećemo - da još mi samo trebaju klijenti, ali bit će, bit će, polako, treba mi bar još mjesec dana laganog tempa da dođem k sebi - rad u Kaos d.o.o. je toliko djelovao na mene da mi je u glavi još sve u kaosu, moram se sabrati definitivno...čak sam bila prestala i slušati muziku, što mi je prije bilo nezamislivo, muzika i pjevanje kod mene idu ruku pod ruku i sa srećom i s tugom i s bijesom i s ljutnjom....kad navijem muziku i pustim glas odmah se osjećam bolje, nisam nikad pitala susjede kako se oni onda osjećaju


zato, glazbene želje

| laprdava | 5. siječanj 2007 21:51:00 | 1 komentara

nastavljam terapiju pisanjem

istina, dok sam si napravila sendvič jer sam bila jako gladna i skinula veš sa štrika već sam i zaboravila što sam htjela napisati, ali nema veze, već ću ja nešto izlaprdati..

ajmo recimo malo o meni, tko me ne zna skupo bi me platio

ne podnosim formalnosti, nikad nikoga ne pitam kako je ako me ne zanima, osim u poslovnim odnosima, tu moram hoću neću donekle poštovati formalnosti...ovako, obično vidim kako je tko, da li izgleda dobro ili kao smrt na dopustu

mrzim ljudima postavljati pitanja tipa: kako je bilo na svadbi, kako je bilo na sprovodu, da se dogodilo nešto izvanredno valjda bi mi rekli i bez pitanja....ne bi valjda mogli zadržati u sebi da je netko npr. plesao can-can na nečijem grobu ili da se mladenka u zadnji čas dovela k svijesti i pobjegla s vjenčanja...uobičajene stvari koje neke ljude zanimaju o tim događajima, mene jednostavno ne zanimaju, ni tko je bio, ni tko je plakao, ni koliko je ljudi bilo, tko nije došao, zašto nije došao itd. itd.....

nekim ljudima jako smeta što sam ja takva, ali što im ja mogu, i mene kod drugih ljudi smeta baš to što me ispituju takve gluposti na koje mi se ne da uopće odgovarati...jednostavno ne mogu dočekati da odnekud dođem pa da netko opali rafalnu paljbu s pitanjima, uvijek nakon toga očekujem i da mi upere lampu u facu...pustite me na miru, je l' ja vas tako gnjavim? - ne, ne gnjavite ni vi mene

užasna sam očito, ne znam kako me itko tako nezainteresiranu za važne događaje uopće može podnositi, ne da mi se mijenjati, prestara sam za to a i nemam nimalo volje ....morat će me podnositi takvu još kojih 60-tak godina, a možda i duže ako poživim više od 100 godinica


evo malo lijepe muzike za bolji rad mozga

| laprdava | 3. siječanj 2007 18:05:00 | 0 komentara

terapija pisanjem

evo da se pozabavim malo liječenjem svog stresa...pisanje o onome što nam izaziva stres rekoše da pomaže, pa pričanje o svojim osjećajima...itd. itd.

baš nisam tip koji govori o svojim osjećajima, možete vidjeti da ni jučer nisam napisala kako se osjećam, poslužila sam se ljutitim smajlićima....a lijepo sam mogla napisati ljuta sam k'o pas (ne znam otkud takva usporedba) i mogla bih nekom glavu odšarafiti, kome, svome mužu naravno, zašto, e to vam ipak neću reći...čemu služe muževi, a to je nešto slično kao i odgovor na pitanje čemu služe sinusi, da vas bole i stvaraju neugodnosti, muževi služe da vam dižu tlak, što i nije uvijek loše, pogotovo u slučaju ako naginjete niskom tlaku, poboljša vam se cirkulacija nakon toga pa jasnije mislite i bolje sagledavate situaciju...ali u tom stanju napetosti, stradava mi želudac koji se zgrči od muke, što već nije dobro jer izaziva neugodne popratne pojave...

no dobro, trebala bih i malo vježbati, fizička aktivnost isto pomaže u prevladavanju stresa, ali se nikako ne mogu natjerati na to, najviše mi paše položaj shavasana iz joge, to napravim i dalje ne mrdam, ako ne znate koji je to položaj, reći ću vam, ne da mi se sad tražiti slika po internetu, lijepo legnete raširenih ruku i nogu na pod i to je to, ležite i dišete...i to je vježba ili možda nije?...naravno da je

i tak, moram sad ići i nešto raditi, 15-tak minuta terapije pisanjem je prošlo...nije da mi se baš radi, ali ako ništa drugo, doma sam, ne moram u nikakav ured, ured mi je gdje hoću, na krevetu, na podu, na stolu....bilo gdje, gdje stavim laptop...

do iduće terapije, pozdrav

| laprdava | 2. siječanj 2007 11:19:00 | 4 komentara