ovo sam napisala prije par godina, očito sam isto bila jako dobro raspoložena

JESTE LI STVARNO SRETNE ILI VAS DRUGI SAMO POKUŠAVAJU U TO UVJERITI?



Imate muža? Djecu? Niste još udane? Svi s kojima živite su dobro i zdravi su? Imate posao? Pristojnu plaću? Nemate posao? Financiraju vas oni s kojima živite?

Uglavnom živite nekim "normalnim" životom; uspijevate podmiriti račune, imate za hranu, tu i tamo kupite si nešto odjeće, priuštite si pokoji izlazak, na toplom ste, ne gladujete, ne spavate na ulici, ne kopate po kantama za smeće?

Ipak, da li ste stvarno sretne, onako skroz subjektivno? Niste?!? Ma, nemojte mi reći!! A zašto?

Koliko vremena dnevno, tjedno, mjesečno posvećujete sebi? Sat, dva sata; da li uopće imate vrijeme posvećeno samo sebi? Ne mislim pritom na nekakve kozmetičke i frizerske tretmane, odlaske na neki oblik tjelovježbe iako ni to nije loše, dapače, i tijelo je dio vas i treba ga njegovati. Ne mislim ni na čitanje, gledanje filmova i kazališnih predstava, ni na bilo što drugo što volite raditi i u čemu uživate. Mislila sam na nešto drugo.

Da li si ikada dopustite trenutke potpune samoće i okretanja prema svojoj unutrašnjosti? Propitkujete li sebe tko ste vi zapravo? Dopuštate li sebi biti ono što stvarno jeste ili igrate uloge koje su vam drugi odredili? Imate li potrebu glumiti savršenu ženu, majku, kćer, djevojku (ili nešto peto) s kojom su svi zadovoljni? Da li je to vaš izbor ili drugi to očekuju od vas? Koliko vas samih ima u svemu tome, a koliko nametnute potrebe ili želje da ugađate drugima? Dajete li drugima onoliko koliko vi želite ili oni jednostavno "grabe" onoliko koliko njima odgovara?

Da li vas pritom svi uvjeravaju da trebate biti sretne jer imate tako krasnu djecu, relativno dobrog muža, dečka, posao ili roditelje?

I jeste li stvarno sretne??

MA TREBALE, MA ŠTO TREBALE, MORALE BI BITI; ZAR VAM TO NE GOVORE SVI OKO VAS?

I djevojke, žene, kako se osjećate u tom svom "sretnom" životu; vedro i poletno ili kao da vam oko vrata vise utezi?!!

| laprdava | 30. ožujak 2006 15:45:00 | 5 komentara

...

stalno mislim o tome što moram napraviti i ne radim ništa..da bar onda  čitam nešto što želim, ne, ne smijem, moram raditi... i opet ne radim ništa nego mislim o tome što moram napraviti...i tako u krug...a vrijeme prolazi

lijena sam cijele godine, ali me u proljeće posebno uhvati... ili je lijenost ili sam stalno depresivna, ne znam, razmislit ću o tome u pauzama razmišljanja o tome što trebam napraviti

| laprdava | 28. ožujak 2006 16:12:00 | 4 komentara

...

e pa ako je meni jasno zašto se jednom mogu ulogirati, a drugi put ne...nemojte mi to raditi, kako da se preselim onda ovdje.. ;DD

| laprdava | 25. ožujak 2006 9:21:00 | 3 komentara

ide mi, u životu ide mi...

upalim kompjuter, sve radi normalno, počnem upisivati šifru, dođem do pola i bezobrazna kutijetina se jednostavno ugasi i ne daje više nikakvih znakova života...očito sam ga urekla, mislim da sam jučer komentirala kod dr.luke da moj komp radi dobro i evo ga sad...ma razbila bih ga najradije, 2 godine garancije koje su istekle taman prije mjesec dana...

nekad mi ide sve po špagi, čak i autobus u koji uđem na terminalu prvi krene, ali naravno u zadnje vrijeme sve po starom, samo sranje do sranja...

jučer sam čak i radila 4 sata, kao budem 1 sat, pa sam stalno produživala, u kuhinji, gdje mi sad radi samo jedan radijator jer je drugo sranje ipak na kraju krepalo i izbacilo osigurače, tako da sam se smrznula sjedeći i knjižeći glupe račune, onda sam se uvukla u krevet i čitala i svaki čas se dizala i stavljala drva u kamin jer se nikako nisam uspijevala ugrijati...

napokon sam krenula završiti knjigu koju sam počela čitati još prije tri godine - jedna rečenica iz knjige - Postoje dvije situacije u kojima žena treba sebi dopustiti potpunu mogućnost promjene mišljenja: prva je pred oltarom prije vjenčanja i duga je prije neobvezatne operacije. - zapamtite je, knjiga je inače Žensko tijelo, ženska mudrost, a neki dan sam bila i u knjižnici, usput kad sam išla doktoru, posudila sam knjigu na osnovu prve rečenice, uopće me ne zanima na primjer što su roddy doyle i nick hornby nazvali ženu "najvećim živućim romanopiscem koji piše na engleskom jeziku", meni je za oko zapela prva rečenica - Bila jednom jedna žena koja je otkrila kako se pretvorila u krivu osobu. - Anne Tyler, Nekoć kad smo bili odrasli... i tak,želim si ugodno čitanje i popravljanje raspoloženja, vama isto ugodan dan

| laprdava | 23. ožujak 2006 10:06:00 | 4 komentara

samo prenosim s drugog bloga

pa neke rečenice ne spadaju ovdje, znam da se ovdje može mijenjati ime bloga odavno ;D,

zapravo bih ovaj tjedan i tako bila doma jer imam mira nešto napraviti što uz onaj kaos na poslu nikako ne stižem, a baš nemam želje ni volje provoditi na poslu 24 sata....ali sad mi se ništa ne radi, bolesna sam, koristim priliku da ljenčarim i razmišljam....fali mi to razmišljanje, uz desetosatni boravak na poslu gdje više ne znam gdje je nešto što sam prije par sekundi držala u rukama, pa dolazak doma gdje nastojim održati kakve takve normalne kontakte s ukućanima, ali mi baš ne polazi za rukom jer neki ukućani uzimaju pravo da me još i oni jebu u zdrav mozak, jednostavno nemam vremena razmišljati o ičem drugom osim o onom što mi je potrebno da preživim dan....onda se osjećam čudno, kao da sam izgubljena u vremenu i prostoru, tj. kao da nisam povezana sama sa sobom pa počinjem sumnjati u to da li mi mozak uopće normalno funkcionira, onda to riješim na primjer nekakvim rješavanjem testova inteligencije, pa vidim da mi bar racionalna strana još uvijek dobro radi unatoč svemu, ali me to uopće ne umiruje jer i dalje imam osjećaj da nešto ne valja....pa sad malo razmišljam o onim savjetima tipa, da vam preostaje još 6 mjeseci života što bi promijenili - učinite to odmah, e svašta bih ja promijenila, razvela se, dala otkaz, samo ne znam, trebala bih onda dobiti na lotu, jer ipak ni 6 mjeseci ne mogu živjeti od zraka, što je je, nisam još na tom stupnju duhovnog razvitka da mogu živjeti od čiste energije koja me okružuje, e jebiga, što mi onda preostaje, mogla bih možda iskoristiti novu mogućnost bloga pa promijeniti adresu bloga u punmijekuracsvega, ne znam, možda bi to pomoglo da se bolje osjećam, no, za sada ću samo iskoristiti ove smajliće koje su nam velikodušno ponudili

| laprdava | 22. ožujak 2006 12:15:00 | 2 komentara

...

već treći dan je vani sunce

a ja ležim u krevetu, glava mi se raspada, ne mogu vjerovati kakve je sve sadržaje moj nos u stanju proizvesti, iz pluća izlaze dugogodišnje naslage smoga, katrana i ostalih čudesa moderne civilizacije...kad napokon ozdravim, vani će najvjerojatnije biti nula stupnjeva sa snijegom ili je možda stvarno stiglo proljeće....nadam se

a kako su ti virusići zanimljivih oblika,



da čovjek ne povjeruje da nastaju sami od sebe, zar ne izgledaju kao da su stvoreni u nekakvim super laboratorijima ?

| laprdava | 21. ožujak 2006 12:00:00 | 1 komentara

...

nisam dugo ovdje osvježila blog, stalno imam nekakvih problema s ulogiravanjem, ne znam razlog, ali sad sam napokon uspjela, zato ne znam da li da se ovdje preselim za stalno ili ne, ne znam što bih drugo još napisala pa zato

copy paste s drugog bloga

ah da, zaboravila sam naslov...pa, evo ga...

subota, 18.03.2006.

sad sam buljila 15 minuta u svoj blog, samo zbog boje iz čisto terapeutskih razloga, ne mogu više gledati ovo sivilo vani...joj, upravo mi krepucnula grijalica u kuhinji, očito je i njoj dosta hladnoće i rada, krajnje je vrijeme da zatopli....vidi je sad, opet je proradila, a tako je lijepo nešto bljesnulo i kvrcnulo i sve se pogasilo....ma dobra je ona, neće da mi je hladno

jučer sam ostala doma, raditi...nakon 8 sati konstantnog sjedenja pala mi je na pamet misao da će mi se guzica, ako nastavim ovoliko sjediti, pretvoriti u ravnu ploču (a još uvijek je bez obzira na godine prćasta), a blaga kifoza i skolioza proizvesti jednu krasnu grbu, baš ću onda biti zanimljivog izgleda, quasimodo mi neće biti ni do pete...

zato sam danas malo vježbala....nisam još uvijek uspjela skinuti niti jednu kilu koju sam dobila, nije ni čudo, provedem na poslu cca 10 sati sjedeći, kad dođem doma jedino mogu ležati, problem mi je dići se i otići do wc-a ako moram, trpim do zadnje sekunde...inače hoću skinuti par kila iz čisto zdravstvenih razloga, koljena su mi sjebana, a svaka kila viška opterećuje koljeno 4 kg više a kad se penjete uz stepenice 20 kg više, inače sam još uvijek vitka, jedino me stišću neki odjevni predmeti
u zadnje vrijeme

gledam malo naslovnicu bloga pa vidim da su neki koji su cvilili što su maknuti s cool liste opet tamo, koja glupost, bila sam i ja na cool listi, pa kaj, boli me dupe na kojoj sam listi, ako se nekome čita što pišem, neka čita, ako mu se ne čita, neće me čitati na kojoj god listi bila
izgleda da neki pišu blog čisto radi natjecanja, tko će imati više posjetilaca i više komentara, to je valjda normalno, u ovoj državi svi bi htjeli biti bar po nečemu iznad drugih, zapravo, misliti da su iznad drugih, iako ima jako malo ljudi koji su svojim postignućima iznad drugih, no oni to obično ni ne ističu niti im je to cilj...uglavnom, kad gledam oko sebe, bljuje mi se, možda je to od vremena ali sumnjam...

čitam malo novine, glas naroda "Kolike su ministarske plaće kad je bivši ministar Škare uspio ušparati milijune kuna?"- zanima čitatelja iz zagreba - dragi čitatelju, kaj si ti iz druge galaksije?...moj direktor ima prijavljenu plaću bar triput manju od ministarske, a ipak je uspio ušparati milijune kuna, a znam i kako

jučer mi je bio filmofilski dan, ne volim baš gledati filmove, ali ako su na dvd-u i mogu ih zaustaviti kad hoću i nastaviti kad hoću, onda ih gledam
sjećanja jedne gejše, ništa posebno, američki uradak, ajd' sva sreća da je nekakav happy end na kraju, volim happy endove
što je muškarac bez brkova, iznenadila sam se, dobar zvuk, dobri kadrovi, netipičan hrvatski uradak tj. nisam osjećala sram dok sam ga gledala, inače često osjećam sram kad gledam hrvatske uratke iako nisam s njima nikako povezana osim što ih gledam
za kraj filmofilskog dana, rtl, univerzalni vojnik po x-ti put, ma taj jean claude van dame ili kako se već piše, ne da mi se provjeravati, je strašan ;D, naravno opet happy end

mislim da bi bilo dosta za danas, ne sjećam se kad sam zadnji put napisala ovoliki post

| laprdava | 18. ožujak 2006 18:51:00 | 2 komentara